Zašto me nije bilo i da li će me uopšte biti?

Ne volim da pišem ovakve tekstove. Ipak, stalno mi kroz glavu prolaze reči jednog mudrog čoveka – uvek oslušni svoje srce i kreći se u tom pravcu. Koliko god stavljala to moje srce na “mute”, ipak ga valja nekada i čuti.

Već par meseci moj blog nije ono što je bio. Razloga je mnogo, većina njih zvuči kao tupa opravdanja, a neki su i realni, oni na koje prosto nisam mogla da utičem. Kako se moj blog najviše bavi pozorištem, logično je što za vreme leta nisam imala materijala da vam pišem o onome što najviše volim. Mada, ni to nije u potpunosti tačno zato što je u mom gradu održan letnji festival, na kom je bilo sjajnih gostovanja. Ipak, o njima nisam pisala. Mučili su me i zdravstveni i privatni problemi, prouzrokovani lošim zdravljem, pa sam se nekako sama pogubila u sopstvenoj džungli.

Ne volim da radim nešto samo zato što moram. Apsolutno sam svesna toga da sam ja tu zbog vas, koji čitate priče jedne veštice, a ne vi zbog mene. Baš zato nisam želela da plasiram tekstove koje bih sklopila samo zato što moram.

Između ostalog, na početku leta sam se i sama našla u nekom psihički jako lošem stanju. Odlučila sam da baterije napunim na moru, a tamo me je dočekao odmor kakav nisam očekivala, reći ćemo za sada, ne baš odmor i ne baš sjajan. Maksimalno sam dozvolila sebi da odmorim glavu i nekako je blog najviše ispaštao u čitavoj priči. To me posebno boli zato što znam sa kolikom količinom emocije sebe posvećujem radu na blogu.

Činjenica je, nemam ja neki zavidni broj pratilaca i čitalaca, ali ih ima. Neka vas je i deset, ima vas. I ružno je sa moje strane što sam naprosto izgubila nit sa blogom. Baš zato posebno vas želim zamoliti da mi date još malo vremena, da se vratim na ono staro, ali i da vam pružim nešto novo. Ono što mene raduje je činjenica da je blog posećen i onda kada nema novih tekstova! To onda definitivno odgovara na pitanje iz naslova – da li će me biti i dalje.

Volela bih da od vas čujem o čemu biste najviše voleli da čitate iz mog pera? Koji su to tekstovi koji bi vas naterali da se ponovo vratite na moj blog?

Ono što je već novo, to je da vas očekuje jedan prilično obiman beauty post o novitetima brenda Golden rose. Takođe, ostvarila sam neke fine saradnje sa kineskim sajtovima, pa i te prizvode čekam za recenziju. Ipak, svesna sam da to nije dovoljno i da nešto baaaaaš mora da se menja sa blogom da bi se on kretao uzlaznom putanjom. Daleko od toga da je počeo da klizi, nije, samo malo stojimo u mestu.

Možda ovo nije najbolji način da iz sebe izbacim ove emocije, ali jedino tako umem. Govorili su mi da ću zbog iskrenosti dosta platiti u životu. Ipak, ja biram ovaj način i želim da ovako bude. Želim da moj blog bude mesto na koje ćete se rado vraćati. Malo sam dozvolila sebi i da me poljuljaju “blogerke” koje preko noći napate različite Indijce kao pratioce na društvenim mrežama i onda brendovi radije biraju brojke o kvaliteta. ALi to sebi dozvolim na tren, jer se vrlo brzo setim da ono što ja radim, niko drugi u Srbiji ne radi. Ako se još neko bavi promocijom kulture na ovaj način, predstavite mi tu osobu, rado ću sarađivati sa takvim ljudima.

Dakle, pišite mi, molim vas, šta želite da čitate. Nadam se da mi nećete zameriti što sam stajala u mestu duže vreme. Važno je da sam dobila motivaciju da nastavim, a mislim da je to najvažnije.

Hvala što ste pročitali ovaj tekst do kraja!

Vaša Vještica!

10 thoughts on “Zašto me nije bilo i da li će me uopšte biti?

  1. Hej, svima se desi da zastanu, ali za tebe bi bila šteta da ne nastaviš. Izuzetno mi se dopada otvoren i ličan način na koji predstavljaš svaku temu; nisam na mnogo takvih blogova naišla. Da odgovorim na pitanje — najradije bih čitala više o pozorištu, jer se u to ne razumem, a sve mi se čini da bih volela da se razumem jednom, jer sama pišem o tekstualnom delu drama, budući fokusirana na književnost. (Sad mi pade na pamet da bih ti možda ponudila neki vid takve saradnje, da ja recenziram tekst, a ti izvedbu, ali o tom potom. :))

    Liked by 1 person

  2. Draga Vještice, ja sam neko ko retko komentarise na blogovima.Tvoj blog čitam ali nisam pretplaćena. Verujem da ima mnogo takvih,tako da realno imaš daleko više pratilaca nego što pokazuje statistika 😉 . Do ovog tvog teksta nisam shvatila koliko je važno da komentarišemo ovde na blogu, makar da napišemo neko slovo, da autor ima bar neku povratnu informaciju, da kažemo “Da vidimo te”. Kvalitetu je uvek teže da se probije. I duže traje put. Kao neko ko takodje živi sa hroničnim oboljenjem, razumem šta to znači. Šta znači kada zbog toga tvoj život poprimi dimenzije koje nisu tvoje, kada si skučen i ograničen mogućnostima koje ti telo u tom trenutku dozvoljava. Kada su tvoji dobri dani u stvari samo “manje loši” a daleko od onih nekadašnjih. Znam koliko je teško prihvatiti sebe, kakav si postao i koliko si se promenio nakon dijagnoze. Kada u početku prijateljima, rodbini,saradnicima, poznanicima pokušavaš da objasniš svoje tegobe, i da ne ispaljuješ ljude, i da bi ti zaista volela sa njima u sve pustolovine ali da ne možeš. Znam i kako je kada polako odustaješ od objašnjavanja jer ti govore da ne izgledaš bolesno, da treba više da se krećeš i šetaš, da je to sve u tvojoj glavi, da si lenja, da si depresivna, i dokle ćeš da piješ te lekove? Poznat mi je trenutak kada na pitanje kako si odgovaraš sa dobro, dok ti se ceo svet ruši, jer više nemaš snage da objašnjavaš ljudima…I kada im i sama govoriš, da lenja sam, da treba više da šetam, da to je sve u mojoj glavi, da depresivna sam, samo da te svi ostave na miru. Ovaj blog je tvoj svet. Piši o čemu god želiš. O onome šta te čini srećnom. Ili tužnom. Neka jedini kriterijum bude taj da se nakon napisanog posta TI osećaš zadovoljno i ispunjeno.Neka ovo bude tvoja oaza, tvoje utočište. A mi ćemo čitati jer tvoj talenat isijava iz tvojih tekstova i ne može ga ugasiti niko sem tebe same. ❤

    Liked by 1 person

  3. Periodi pauza, bez inspiracije i motiva i služe da se preispitamo kuda idemo i gde stižemo. U kojem god pravcu da ćeš nastaviti, sva moja ljubav i podrška!

    Liked by 1 person

  4. Hej,veruj da će oni koji vole tvoje tekstove da nastave da te čitaju i posle pauze,i da zbog njih treba da nastaviš ali samo onda kada ti osetiš da treba i na način koji ti odgovara,jer blog je prvenstveno nešto čime se baviš iz zadovoljstva(okej,ima i ljudi koji su od bloga napravili biznis,ali svi ostali koji pišu više za svoju dušu i ne bave se nekim popularnim,trivijalnim temama,treba da shvate blogovanje kao još jednu lepu aktivnost u životu a ne obavezu).Dakle,dok god ti ovo predstavlja nešto u čemu uživaš,nemoj da sumnjaš da će i drugi uživati u tome što plasiraš.

    Liked by 1 person

    1. Hvala ti mnogo na lepim rečima. Danas sam, moram priznati prilično neočekivano, toliko reči podrške dobila da sam se u momentu opasuljila. 💚

      Like

  5. Draga imenjakinjo pratim tugo tvoj rad, i moram ti jedno reci ako je tvoj rad kvalitetan ( a jeste znam ) onda ni godinu dana da nisi aktivna to nece biti problem… JER KVALITETNI OPSTAJU UVEK I LJUDI IM SE VRACAJU KAKO GOD! Zato glavu gore i samo napred! Imas moju podrsku! ❤✊😘

    Liked by 1 person

Leave a comment